dogs & cats my friends for ever

ponedjeljak, 30.03.2009.

Engleski koker španijel

Skupina:
VIII. FCI skupina - Retriveri (donosači), dizači divljači (šunjkavci), psi za vodu
Zemlja porijekla: Engleska
Namjena: Lovački i Kućni pas
Veličina:
Visina mužjaka iznosi 39 - 41 cm
Visina ženki 38 - 39 cm.
Težina iznosi 13 kg.

Dlaka:
Dlaka je svilenkasta, ravna s resama.
Boje su: crveno - smeđa, jetrena boja, crna - svijetlosmeđa, bijela s crnim, crvenim i jetrenim mrljama.
Njega:
Dlaka engleskih koker španijela može se lako zamrsiti ako se redovito ne iščetkava i češlja.
Pogotovo posebnu pažnju iziskuje dlaka između zadnjih i prednjih nogu, te dlaka na ušima. Osim toga treba ih redovito voditi na trimanje pri čemu treba prorijediti dlaku na glavi, ispod ušiju i vratu. Ovisno o kvaliteti dlake treba ih voditi dva do četiri puta godišnje na trimanje.Rep se nosi paralelno s visinom leda i mora se kupirati kada su štenad.

Narav:
Ovi koker španijeli su veseli, dobroćudni, inteligentni, krotki, privrženi i živahni. On je radni pas, paprenog karaktera koji voli rad i aktivnost - iako je veoma tvrdoglav i proždrljiv pa su često skloni debljanju. Imaju dobar njuh i zaljubljeni su u vodu.

Odgoj:

To nisu psi za početnike. Izrazito su pametni no i malo tvrdoglavi. To su psi koji su vam vjerni i koji vole provoditi dane u šetnjama, šumi i na livadama ali i također uživati kod kuće.
Engleski koker je po prirodi poslušan pas i brzo shvaća što se od njega traži. Treba ga odgajati pažljivo ali dosljedno, jer ako mu sve dopustite, ovaj pas to može iskoristiti.

Socijalno ponašanje:

Psi ove pasmine se dobro slažu s drugim kućnim životinjama, psima i djecom. Morate samo obratiti pažnju da djeca nisu previše gruba prema njima, ili da ih ne koriste kao igračku.

Vježbanje:
Općenito su ovi psi zadovoljni ako ih se tri puta dnevno izvodi u šetnju. To međutim ne znači da ne vole biti vani. Najviše ćete ih razveseliti ako ih pustite da trče i plivaju u prirodi.

Napomena:
Treba mu pružiti redovitu brigu i čišćenje očiju i ušiju na koje su kokeri posebno osjetljivi.

| Komentari (6) | Printaj | ### |

utorak, 10.02.2009.

Lossy...moja mica maca.....

Evo ovako počinje priča....
Ja sam pored svoje Lane htjela mačku,a pošto je moja mama voljela perzijske ja sam tražila svugdje perzijsku mačku za kupiti...I našla sam oglas da se u Splitu prodaju plavi perzijski mačići.Moj tata nazvao je i javila se neka žena.Ona mu j rekla da imaju 2 plave perzijske žensko i muško.Moja mama je rekla da ćemo uzeti muško,ali ja baš i nisam vjerovala da ćemo muškog.Ja,tata i moja sestra uputili smo se do mačkice.Kada smo došli do kuće i pokucali otvorila nam je ta vlasnica mačaka.Ispred vrata dočekao nas je bijeli mačor sa zlatnim očima i to je bio otac od tih mačića.
Kada smo se popeli na skale vidjeli smo majku mačića bila je čupava i plave boje sa zlatnim očima.Ja sam u košari vidkela jedno mače a drugom nije bilo ni traga.Uzela sam to jeedno i bilo je muško ito jaako mirno.I odjednom je dotrčala mala divljakuša.Uzela sam je u ruke i ona se počela igrati s mojim prstom cerek cerek cerek i tako je tata rekao da nećemo uzet muškog nego žensku.Tada me ta žena upitala: Kako ćeš je nazvati? ja sam odmah odgovorila: Lossy.....Kada je Lossy došla u moju kuću bilo joj je sve čudno i sve je morala njuškat.Kadfa je došla do njuškanja Lane,Lana je nju počela njuškat i čudno je gledat nkao da je Lossy pala s marsa pa da i nju mora njuškat rofl i tako nakon godinu dana Lossy se parila POTAJNO i nitko nije znao....I odjednom na kauču okotila je 1 mače...mi smo je odnijeli u košaru i ona je nastavila kotiti i okotila još 4 mačića....Bila su 2 siva 2 crnobijela i 1 smeđo,sivo,crno,bijeli---Smeđo sivo crno bijeli je jedini preživio,a pitate se vi čega su mačići bili križanci...Bili su križanci Perzijske i Norveške šumske mačke.....U sljedećem postu pisati ću o mačiću Rambu koji je jedini od svih preživio....

| Komentari (10) | Printaj | ### |

Moj najdraži ljubimac!!!!!!!!

Ime joj je Lana i za nekoliko dana će napuniti 3 godine.
Rođena je 28.2.2006. godine u Stobreču.
Njen otac se zove Riki i živi u Stobreču.
Moja Lana je maltezer.Ona je u leglu bila najmanje štene.
Ja sam bila kod prijateljica a moj otac je išao negdje.
Ja nisam uopće znala gdje on ide...I tako moj otac se vratio nakon 1 sat i došao kući.Malu Lanu (tada još nije imala ime) dao je mojoj mami da je ona drži.Kad sam ja dotrčala u kuću rekla sam mami: Mama zašto držiš tu malu bijelu lopticu,a onda se Lana okrenula prema meni.Moja mama ju je pustila na pod,a ona je dotrčala do mene i počela me lizati...Ja sam bila tako sretna i to je bilo moje najdraže iznenađenje ikada jer sam prije imala psa dobermana imenom Shila i zgazilo ju je auto cry i sada je ovo bio moj najdraži dan kad je u moju kuću došla Lana...Odmah sam znala kako će se zvati i nisam se ni trebala misliti...Nazvala sam je Lana...To ime dobila je jer je bila nježna kao malo lane...Lana ima crne slatke oči i bijelu dlaku kao snijeg....Ona uvijek spava na bijeloj posteljini pa ju nemožemo nikad ni vidjeti gdje je...Lana uvijek spava sa mnom u krevetu i uvijek se sa mnom igra....Ona je birala svog vlasnika koji ju je jako puno želio a to sam bila JA...Lana je odmah znala tko ju je cijele dane,mjesece i godine želio i tko je patio zbog gubitka svog ljubimca Shile.... cry I sada je meni jako puno lakše u životu jer imam svog najdražeg ljubimca i dok ovaj tekst pišem moja Lana leži u mom krilu i slatko sanja i čeka da odem spavati .

I sad na kraju....morala sam napisati ovaj post nut i da sljedeći put ću pisati o mom drugom ljubimcu mački Lossy.....Zato pripremite se mah

| Komentari (1) | Printaj | ### |

ponedjeljak, 09.02.2009.

Slatke i medene slikice...

Evo malo slatkih slikica:

Sad idem...škola zove...heh....bye...I OSTAVITE KOMENTAR!

| Komentari (6) | Printaj | ### |

nedjelja, 08.02.2009.

Hrčci

Hrčci

dakle razmnožavanje, parenje sve to ovisi o vrstama...

uzmite
u obzir da sirijci vole živjeti sami te da će ženka jedino u vrijeme
teranja prihvatiti mužjaka.. kod rusa, roborovskih je to drugačije
znate da vole živjeti u skupinama...
ako se želite baviti uzgojem
svaka čast - registrirajte se kao uzgajjivač , no kao i u svakopm
uzgoju morate paziti na razmak potomaka,parenja da ne dođe do parenja u
srodstvu jer to može zakomplicirati porod i mladunci mogu biti s
komplikacijama..
idealno bi bilo da ženka ima 2 - 3 legla na godinu
no naravno ona može imati i više, no kažem idealno je... kod hrčaka
spolna zrelost nastupa jako rano.. oko 2. mjeseca starosti.. no
najbolje bi bilo pričekati 3 - 3.5 - 4 mjeseca.. ženke se tjeraju svaki
par dana, da budem preciznija svaki 4-5 ... dok ne zatrudni..

Razlikovanje spola
Hrčak:

- Mužjak

- Ženka

Ruski hrčci: muški - ženski

Sirijski hrčci: muški - ženski

Upoznavanje
je uglavnom kod sirijaca, no možete isto napraviti s bilo kojom vrstom hrčka..
dakle kod sirijaca, UVIJEK ,ali uvijek stavite ženku kod mužjaka u kavez...
u
obrnutom slučaju ženka ga može napasti zbog teritorija čak i kod
tjeranja.. a najbolje bi bilo da ih stavite na neutralni teren..
kutija, krevet, neki drugi kavez,, itd..
ako su hrčci agresivni od
početka jendo prema drugome odvojite ih... za sigurnost hrčaka..
probajte isto za par dana u tom slučaju...

Tjeranje , Parenje
ako ženka prihvati mužjaka možete ju zateći u jednom pomalo smiješnom položaju:
ženka
će stati normalno, raširite nogice kao da se pari i dignuti repić (to
sam vidjela kod sirijaca) , kod rusa pak kako su oni u zajednici ženka
bježi (hard-to-get;) pa se nakon nekog vremena smiri pa jednostavno
stane isto tako , no nijednom nisam vidjela ženku ruskog hrčka da diže
repić.. mislim da bi svi trebali prepoznati kad se hrčci pare... ljubav
ne traje dugo - čak maximalno 15 minuta.

Trudnica

nakon
parenja ženka može imati mutan,gust iscjedak iz rodnice.. trbuh će biti
vidljiv oko 10. dana nakon parenja.. ako se ne vidi možete nažalost
uključiti dvije mogućnost: lažna trudnoća ili u boljem slučaju malo
leglo..

Skotnost

skotnost , graviditet kako hoćete ovisi o vrsti.. kod sirijaca običajno
traje oko 16 dana , kod ruskih hrčaka oko 18 ,a kod kineskih 20.. no
sve to može varirati u 1 dan..
na dan okota ili dan prije ženka
pravi gnijezdo (može početi i ranije) .. vole praviti od svačega
sijena, piljevine ,a možete im čak staviti i salvete (celuloza
stopostotna)..

što se tiče prehrane u to vrijeme ženki mopžete
ponuditi mekog sira, kuhanog jajeta (bjeljanak , žumanjak ne jer je
premasan) , mlijeka.. isto joj možete ponuditi i nakon što se okoti
radi unošenja bjelančevina u organima koje gubi dojenjem..

Porođaj i Potomci

znak
da će se ženka poroditi je krvav iscjedak iz rodnice... bebachi će vrlo
brzo stići.. porođaj se može dogoditi bilo kad , no najčešće je po noći
ili u rano jutro..
novorođenčad se rađa bez dlake, rozni zatvorenih
okica , ali imaju svoje zubiće - sitne male.. ženku u to vrijeme ne
smijete uznemiravati , najbolje bi bilo da ju ne dirate , samo
mjenjajte vodu, hranu i ništa više... ako se okotila u kućici nemojte
dirati tu kućicu ( učite na mojoj grešci) ...
mladuncima dlaka će
početi rasti sa 5 dana,a oke im se otvaraju sa otprilike 10.. mladunce
bi bilo dobro odvojiti od ženke sa oko 22 dana starosti.. može i malo
duže - da ipak uživate u njima no ipak ženka može postati agresivna zato bi ovo bio najbolji rok...
znači
nikakva dodatna njega niti mladuncima niti ženci ne treba.. ženka sve
radi sama.. samo joj možete omogućiti malo bolju prehranu...

ako imate nekih pitanje... samo izvolite

bebe ruskih hrčaka stare 2 dana:

sa 4 dana: (vidi se kako im je dlaka počela rasti)

sa 6 dana

sa 8 dana

sa 10 dana

sa 15 dana

sa 20 dana

| Komentari (4) | Printaj | ### |

Razmnožavanje glodavaca, dvojezubaca ferreta

Kunići

Spolna zrelost

spolna zrelost kod kunića dolazi s 3 - 6 mjeseci što opet ovisi o vrsti i uvjetima u kojima se kunić nalazi.

Spremnost ženke za parenje

ako je velika vrućina ili pak suprotno ciča zima mogućnost za oplodnju je smanjena..
"tjeranje"
kod ženke kunića traje 3 - 5 dana.. ženka tada postaje nemirna , čupka
krzno, manje jede i vanjski dio spolovila postaje crveno-plav. tada
ženka dozvoljava parenje.

Skotnost

skotnost kod kunića traje oko mjesec dana.. može okotiti od 5 do 13 mladih..
kod
ženki se zna dogoditi i lažna trudnoća, gdje ćete naići na sve simptome
prave trudnoće no mladih na kraju neće biti.. jedan od načina da
ustvrdite jel prava trudnoća jest da ustvrdite opipavanjem donjeg
dijela abdomena.. oko 15. dana nakon parenja.. mogli biste napipati
nešto poput kuglica.. No NE opipavati cijelom rukom već palem i
kažiprstom.. tjedan dana prije okota ženka počinje čupati dlaku sa
sebe, skuplja sijeno i sav mogući materijal da napravi gnijezdo za
mladunce.. ovo može napraviti i ženka s lažnom trudnoćom.. tijekom
trudnoće nemojte ženki mjenjati prehranu, niti ju povećavati niti
uvoditi nešto novo...

Okot

ženka
se može okotiti bilo kad.. najčešče je to po noći.. okot traje 10 - 15
min , a ženka onda pokriva mladunce čupanjem svojih dlaka i najčešče
odlazi iz gnijezda..
novorođenčad je bez dlake i slijepi su.. majka
hrani mladunce 1 - 3 puta na dan.. . mlijeko je dovoljno hranjivo pa
mladunci mogu dugo biti bez hrane..
prvo leglo je najzahtijevnije i majci trebate osigurati mir i popunu sigurnost..

ženke
kunića nisu stalno s mladuncima kao što sam rekla hrane ih 1-3 na dan i
to je to.. neka vas to ne zabrinjava... ako baš mislite da ženkla
ignorira mladunce pogledajte ih.. ako im trbuščiči nisu okrugli,
popunjeni već su cijeli zečići smežurani neishranjeni trebate nešto
poduzeti , no sa samim pogledom što opreznije..

Komplikacije

ako se dogodi da majka ne doji svoje mladunce .. evo što trebate poduzeti..
prvo
ruke jako dobro operite.. onda sijeno protrljajte o svoje ruke (ili
piljevinu zavisi kak ih držite) .. majku bi trebali okrenuti na leđa
,ali pazite dobijte nekako njeno povjerenje (pomazite ju , dajte joj
nešto jesti) .. onda ju okrenite na leđa ,a mladunce pripojite na sise..
ako
je majka agresivna , koprca se, ne pristaje na to.. . mladunce trebate
drugačije prehraniti.. no kunići u ovakoj situaciji rijetko prežive..
majčino mlijeko je zečičima važno za imunitet i obranu od bolesti..
morate mladuncima naći zamjensku majku ili ih morate hraniti na dudu ,
no pazite da duda ne bude predugačka što može još zakomplicirati
stvar.. i morati ćete ih češče hraniti tako s obzirom da je kravlje
mlijeko ne toliko hranjivo kao zečje, a moguće je i kupiti zamjensko
mačje mlijeko (bolja opcija nego kravlje).

Malci prestaju dojiti sa oko 2 mjeseca.

Potomstvo:

Majka i potomstvo koje je već veliko:

| Komentari (0) | Printaj | ### |

Sirijski i ruski hrčci

1. SIRJSKI (ZLATNI) HRČAK - samo ime govori s
kojeg područja dolazi ova vrsta hrčka. Sirijski hrčak je veličine cca
10cm, po izgledu nalikuje i na štakora i na miša. Repić mu je duljine
2-3mm, uši su mu visoko podignute, a dolazi u raznim bojama. Najčešće
su to varijante sa zlatno smeđom bojom zbog čega i nosi svoj drugi
naziv. Važno je za njih napomenuti da su to hrčci samotnjaci.
Ženka nosi mlade 16 dana, kad mladi napune 4 tjedna moraju se odvojiti
od majke. Mora se pripaziti i na njegov izgled, tj. sirijci su skloni
debljanju. Zato je uz ostalu opremu za njega jako dobro kupiti kuglu za
hrčke te ga dnevno dva puta do deset minuta pustiti da vrti ukoliko
dođe do dobljanja. ali nije ga loše pustiti svaki dan po nekoliko
minuta i ako nema problema.
Zbog iskustva kažem da su to uvjerljivo
najuredniji hrčci. oni znaju nepomično sjediti na jednom mjestu pola
sata i čisitit se, piške u samo jedan kut (eventualno u dva ali to sve
ovisi o veličini kaveza i opreme), iz svoje kućice sam izbacuje govanca
jer mu smrde. vlasnici se ne smiju začuditi kada ujutro nađu praznu
posudicu sa hranom. jesu oni skloni debljanju, ali ne baš tako. oni
vole skrivati hranu - ja sam to nazivala borbom za preživljavanje u
obilju hrane. U principu je jako mirna životinja i uglavnom se čuje
samo kad vrti kolut, može se brzo pripitomit, ali treba imati
strpljenja jer je nepovjerljiv a ima uistinu velike zube (dva doljnja
zuba) - najbolje se vidi kada životinja zijeva, zato je važno uz hranu
dati mu mineralni kamen.

| Komentari (0) | Printaj | ### |

Mačke mogu razlikovati boje

Ukoliko niste znali,
mačke zaista mogu razlikovati boje. Ne baš osobito dobro, ali mogu.
Najnovija istraživanja dokazala su da mačke razlikuju
crvenu i
zelenu boju, crvenu i
sivu,
zelenu i
plavu, zelenu i
sivu,
plavu i
sivu, te

žutu i
sivu. Još uvijek se ne zna mogu li
razlikovati i druge parove i oko toga se učenjaci još uvijek prepiru (npr.
neki kažu da mačke mogu razlikovati crvenu
i

žutu). No svi se slažu da mačkama boje nisu toliko bitne. Njima
je bitno da mogu vidjeti pri slaboj rasvjeti i polutami, gdje mi ne
vidimo. No neki kažu „mačke vide u mraku“. To nije istina. Mačke ne vide
u potpunom mraku, ali ako ima samo mala količina svjetla koja čovjeku
nije dovoljna, vide.

| Komentari (10) | Printaj | ### |

Pas sam kod kuce-kako ga nauciti da bude miran

Kad pas ostane sam kod kuće

U životu svakog psa dogodi se situacija kada mora ostati sam kod kuće. Od našeg načina života zavisi da li je kuca svaki dan sama 9, 10 ili više sati ili je samo ponekad ostavimo na nekoliko minuta. Bez obzira gde i kako živimo, treba već mališana naviknuti na samoću.

Psima ostavljanje, tj. odvajanje od "čopora" nije baš prirodno. Više vole da su sa nama, da imaju pored sebe svog vodiča, koji ih mazi i pazi. Privremeno izbacivanje iz čopora je način kazne koju koristi majka u leglu. Našim ljubimcima je ostalo u genima da odvajanje može biti jako opasno.

Posmatrajte svoje štene u parku, gde ima puno ljudi. U ranom uzrastu većina među njima se ne usuđuje otići više od nekoliko koraka od vodičevih nogu. Nije to strah ili nepoverenje prema strancima, nego samo način preživljevanja. Bezbednije je biti pored onoga, koji hrani i štiti. Vlasnik treba iskoristiti situacije u kojima štene obraća pažnju na njega i kada doolazi bez poziva, ali više o tome u narednim tekstovima.

Problem nastaje kada je mališan ubeđen da nikako nije dobro napustiti čopor. Jer ruku na srce, u šetnji to od njega i tražimo. Naši zahtevi se promene kada je vreme da odemo na posao, u prodavnicu ili na mesta gde pas ne može ići sa nama. Uvek je bolje "sprečiti nego lečiti" što je svakako zlatno pravilo navikavanja na samoću.

Sa vežbama počnite istog trenutka kada je štene došlo u kuću. Nemojte zanemariti prve znakove ''sindroma samoće'', kao što su cviljenje, lajanje, uništavanje stvari i slično. Koliko god se vama činilo simpatično da mala pahuljica cvili jer joj toliko nedostajete, to nije simpatično, pošto odrastao pas koji svaki dan laje dok ste na poslu, izgrize sto, uništi utičnice, pocepa kauč i tako dalje. Tada nije smešno ni vama, ni komšijama a najmanje je smešno psu. Tada nije više toliko bitno koliko to smeta okolini i koliko košta, nego kako je to opasno za psa.

Samoća može biti veliki problem

Puno pasa, koji pate dok su sami, jede uništene stvari, grize zid, praska po vratima i laje dok se potpuno ne iscrpi. Nažalost je lečenje takvih problema dugotrajno, mukotrpno i često neuspešno. Zato štene naučite da nije ništa loše ako ostane samo kod kuće, jer ćete se vi sigurno vratiti.

Psi nemaju osećaj za vreme kao mi. Slični su deci koja još ne znaju šta je sat. Pet minuta ili ceo dan, sve je to isto. Juče je bilo juče, i ako je možda prošlo nekoliko nedelja. Vreme više mere po tome šta su radili. Koliko puta su jeli, spavali, igrali se...

Verovatno ste primetili pse, koji se podjednako puno vesele svojim vlasnicima kad se vrate, ako ih nisu videli minut ili deset sati. Malo karikirano, ali neki psi su srećni i kada se vratite iz toaleta. Psu ne možete obrazložiti da se vraćate za deset minuta. Njemu to ništa ne znači. To je najbitniji razlog što nikada ne treba ostavljati psa kada je gladan, kada nije obavio nuždu i istrčao se. Isto tako se pobrinite da maknete sve stvari, koje bi mogao uništiti i koje su opasne. Ako ste u mogučnosti, ograničite prostor ili ga zatvorite u sobu ili hodnik. Ostavite mu neku igračku, koju nemože razgristi i progutati. Nikada mu ne dajte kosti ili slično - umesto toga kupite igračku u koju se stavlja hrana koja ispada dok se pas igra. To će ga zabaviti neko vreme. Pripremite mu činiju sa svežom vodom i ćebe ili krevetić na kome će spavati. Štene ne može dugo da trpi, tako da postoji mogućnost da se upiški dok vas čeka. Bolje maknite tepihe i slične stvari.

Uvek prošetajte psa pre nego ga ostavite samog kod kuće

Psi vole, da znaju šta ih čeka. Stoga smislite ritual, koji obavite svaki put pre što mališana ostavite samog. Tako će znati, da negde idete ali još bitnije, znaće da ćete se i vratiti. Vreme obroka prilagodite tako da ste posle hranjenja još neko vreme kod kuće. Kuci treba da svari obrok, pa ga tako nemojte hraniti nekoliko minuta pre odlaska, jer postoji veća verovatnoća da će unutra obaviti nuždu. Pre sam odlazak idite u šetnju, koja ne podrazumeva brzi piški i kaki. Odvojite vreme, poigrajte se, bacajte loptice, malo potrčite. Psu će biti puno lakše, ako dok ste odsutni barem sat-dva odmara umesto da ga ostavite sa viškom energije. Pokažite mu gde je njegovo mesto, dajte mu igračku i recite mu, da idete od kuće i neka mirno pričeka. Bitno je, da koristite komandu, za koju će pas naućiti, da znači vaš odlazak i dolazak. Ne pravite nikakve nervozne scene, ne milujte ga preterano, samo odite.

''Floki vraćam se ja brzo, ti lepo čuvaj kuću i igraj se.'' Potpuno mirno, bez griže savesti što ga ostavljate. Tako miran treba biti i vaš dolazak kući. Nemojte istog trena, kad ste ušli, voditi psa napolje. Normalno uđite, mirno ga pomazite i tek posle pet, deset minuta idite napolje i poigrajte se. Pas treba shvatiti, da je lepo da ste došli kući ali da vaš odlazak i povratak nije ništa posebno. To je samo još jedan od načina života. Ponekad ste kući a ponekad idete. Ritual nije namenjen tome da se pas već unapred unervozi, nego baš smirivanju. Obavite sve njegove potrebe i najnormalnije idete od kuće.

Pas, koji je naučen da ostane sam, bez problema izdrži nekoliko sati. Svi znamo da nije idelano kada je kuca po ceo dan bez vas ali realno gledano - posao i sve ostale obaveze oduzimaju određeno vreme i to se ne može promeniti. Zato onih nekoliko sati sa njim provedite na kvalitetan način. Dobra strana svega je da psi puno spavaju, pa tako, naučeni na samoću, prespavaju većinu dana.

| Komentari (0) | Printaj | ### |

New Guinea Singing Dog (Pjevajući pas s Nove Gvineje)

Pjevajući pas s Nove Gvineje

Opis:
Pjevajući
pas s Nove Gvineje (PPNG) obično je visok 17 inča (43 cm) u grebenu i
težak 25 funti (11 kg). Njegov kratki dvostruki pokrivač pod dodirom je
uvijen. Donja strana repa ima gustu "četku" od dlake. PPNG su zlatno
crveni ili black and tan, s bijelim oznakama na grlu, stopalima i vrhu
repa. Neki također imaju bjeline na licu, prsima i vratu, ali nikad na
bokovima ili leđima. Jagodične kosti su široke, njuška ravna,
trokutaste uši u obliku tulipanovih latica koje se uvijaju prema
naprijed, koso postavljene oči daju licu karakterističan izgled.
Zglobovi
i kralježnica su iznimno fleksibilni za psa. Prilagođeni lovu na vrlo
strmim, gusto pošumljenim terenima, penju se i skaču poput mačaka, što
je osobina koju je teško zadržati. Kada ima oči reflektiraju slabu
svjetlost, svijetle zelenim sjajem. Njihovi su zubi za dernjae veliki,
obično jednaki 10% ili više duljine lubanje, što je uobičajeno za
divlje mesojede ali ne i za domaće pse.

PPNG ima nekoliko
jedinstvenih vokalizacija. Zavijanje po kojem su dobili ime slično je
vučjem zavijanju s visokim tonovima kitove pjesme. Kad su u grupi,
jedna životinja započinje, a ostale joj se pridružuju na različitim
visinama tona, svaka svojim jedinstvenim načinom. Pojedino glasanje
PPNG nalikuje ptičjem pjevu. Oni također cvile, štekću, laju (kratki
"vau" poput vuka) i vrište (izvijeno štektanje).

Povijest:
Znanstvena
ga je zajednica prvi put zamijetila u ranim 50 - im godinama 20.
stoljeća. U početku su ga opisivali kao posebnu vrstu, koju je Sir
Edward Halistrom, koji je donio prvi par iz južnih visokih područja s
Papue Nove Gvineje u Taronga zoološki vrt u Sidneyu 1957. godine,
nazvao Canis hallstromi. 1969. Godine PPNG je ponovno klasificiran kao
podvrsta dinga, Canis lupus dingo (ili dingo familiaris).

Točna
taksonomija i filogenetske odrednice PPNG predmet su danačnjih
znanstvenih kontroverzija. Istraživanja, a posebno DNA analiza, sada
ukazuju na to da se PPNG gotovo sigurno razlikuje od
modernih vrsta pasa više, nego što se te vrste razlikuju međusobno.
Daljnja
istraživanja bi s vremenom mogla bi s vremenom opravdati njegovo
razdvajanje od australskog dinga imenujući ga kao Canis lupus
hallstromi (ili Canis lupus familiaris)

Kako ga god
klasificirali, prihvaćeno je da je PPNG najprimitivniji "domaći" pas,
kojega je na otok doveo čovjek kamenog doba i održao rasu čistom zbog
izolacije od drugih vrsta pasa sve do 1950 - ih. Oni su kao živući
fosil. Gotovo su svi primjerci PPNG u Americi potomci izvornog para iz
Taronga zoološkog vrta. Potomci ovog osnivačkog para bili su široko
raspoređivani u zoološke vrtove diljem
Amerike i Europe. 1976.
Godine, ekspedicija iz berlinskog "Staatliche Museum Preussischer
Kulturbestiz/ Museum fur Volkerkunde" (Nacionalni muzej za očuvanje
kulturnog blaga, odjel za izvorne pasmine) uzela je još pet dodatnih
pasa iz Irian Jaya. Poslani su u Institut za domaće
pasmine u Kielu
u Njemačkoj. Jedan par iz ove linije je 1987. Godine uvezen u zoološki
vrt Sedgwick okruga u Wichiti u Kanzasu. Iako se mužjak nije dalje
razmnožavao, ženka, Olga, imala je nekoliko legala s mužjakom iz
Taronga linije. Potomci ovog križanja pokazali su otpornost križanaca i
smanjenje monorhizma, koji se bio pojavio u sjeverno - američkoj
populaciji.

Te iste godine Darkie, mužjak za kojeg je Taronga
zoo ukazao kako potječe od ženke uhvaćene u divljini iz rasplodne
kolonije, koja se nalazila u Bayer River Sanctuary na planini Hagen na
Novoj Gvineji, uvezen je u Sheryl Langan u Kanadi, zajedno sa nekoliko
Taronga ženki. Nisu se uspjeli razmnožiti i tako je Darkie 1994.
godine, sa 14 godina, prebačen na sveučilište u Georgiji, u Savannah
River Ecology Laboratory, kod doktora Lehr Brisbin Jr. Čak i u tim
poodmaklim godinama uspješno je sparen sa Scratchley, križankom Dinkuma
(Taronga mužjak) i Olge, u dr. Brisbinovom Swamp Fox Sanctary.
Potomci
su srećom zadržali najviše genetskih varijacija koliko je moguće za
budućnost pasmine. Čitava populacija PPNG u zatočeništvu, koja je 1995.
Procijenjena na kojih 300 životinja, potekla je dakle od samo 8 divljih
predaka - zasnivača pasmine.

Napori da se uhvati još divljih
primjeraka na Novoj Gvineji zasad su se pokazali uzaludnima. Robert
Bino i James McIntyre su, za vrijeme preliminarnih istraživanja 1993. -
1994., odnosno 1996.godine, na udaljenim planinskim lokacijama Papue
vidjeli izmetine i tragove, te čuli zavijanje. Stoga ostaje nada da će
se genetski bazen proširiti, kad budu dostupni izvori financija za
temeljiti lov dodatnih rasplodnih primjeraka.

Posebnosti:

PPNG
se razlikuju od mnogih pasmina koje je čovjek stvorio na više načina.
Fizički, njihovi gornji prvi kutnjaci, nazvani "carnassials"
(mesožderski zubi) su veliki, obično veći od 10% dužine lubanje, što je
inače karakteristika normalno prisutna samo kod divljih pripadnika
obitelji kanida, kao što su vukovi. Oči PPNG izgleda reflektiraju više
svjetla od očiju udomaćenih psećih pasmina i u polumraku svijetle
svijetlo zelenom bojom. Poput basenčija, afričkog parija psa i
australskog dinga, PPNG se prosječno tjera samo jednom godišnje u kasno
ljeto ili jesen, kako se dan skraćuje (u proljeće na
južnoj polutki). Moderne pasmine imaju oko dva tjeranja godišnje, koja ne zavise od utjecaja okoline.

Iako
nije bilo dovoljno samostalnih istraživanja da bi bila potvrđena, čini
se da PPNG također ima neke oblike ponašanja, koji se razikuju i od
vuka i od psa. Kod iskazivanja podložnosti spuštaju uši prema naprijed
i dolje ili postrance i dolje (tzv. "avionske uši"), radije nego da ih
priljube unazad uz glavu. PPNG poziv na igru više sliči na vrebanje, a
izvodi ga stojeći mino ili u pokretu, bez psećeg ili vučjeg naklona
(spušten prednji dio tijela i uzdignut stražnji dio) i mahanja repom.
Spušteno je cijelo tijelo i zuri intenzivnim, napetim pogledom u onoga
koga poziva. Također imaju i običaj u igri ugristi otvorenim ustima,
što nije zapaženo kod vukova i pasa, ali zato jest kod kojota, koji
imaju širom otvorena usta, pritisnuta na vrat ili leđa druge životinje.

Njihovo
je glasanje općenito slično dingu i basenčiju, ali je njihovo zavijanje
jedinstveno. Sonogrami pokazuju da je ovaj način vokalizacije vrlo
različit od bilo kojeg glasanja koje proizvodi bilo koji udomaćeni ili
divlji pas, uključujući basenčija.
Doctor Mark Feinstein s koledža
Hampshire u Amherstu u Massachusettsu, specijalist za glasanje kanida,
počeo je proučavati vokalizaciju PPNG.
Posljednjih nekoliko godina
doctor Lehr Brisbin Jr., u naporima da sačuva ovog psa, koji se sada
rijetko drži u zoo kolekcijama zbog njegove već spomenute ponovne
kvalifikacije, dobavlja PPNG
kvalificiranim soboama, koje će ih pormovirati kao kućne ljubimce i izložbene životinje.

Ponašanje:

Ukoliko
ih uzmete kao štence, PPNG postaju iznimno privržene i drage životinje
za pratnju. Prilagodili su se okruženjima koja obuhvaćaju raspon od
stanova New Yorka do farmi. Ipak, zbog svog donedavno divljeg
porijekla, PPNG imaju jako intenzivne lovačke porive i s tim povezanu
sklonost da rade na izbjegavanju bilo kakvih barijera. koje
ograničavaju njihovo kretanje. Zato je potrebno
poduzeti odgovarajuće mjere opreza, kako bi osigurali i njih i njihov potencijalni plijen (ptice, vjeverice, zečeve itd.).

Poput
ostalih divljih i primitivnih pasa, PPNG su odlični penjači i predani
kopači, pa bi ograde iza kojih će PPNG biti bez nadzora, čak i velika
dvorišta, trebala imati dobro podnožje i gornji dio kako bi spriječila
bijeg. Vrata koja se otvaraju na neograđenim područjima treba koristiti
s oprezom, a pse naučiti da čekaju na dozvolu za izlazak nakon što ste
ih svezali na uzicu. Vrlo su "pristojni" i izbjegavaju uznemiravanje
svog ljudskog vođe čopora, pa kad jednom shavte kako se treba
odgovarajuće ponašati prilikom izlaska, obično se ne pokušavaju
progurati pored nekoga na izlasku.

Kad PPNG odjednom shvate da
su slobodni, ne bježe od kuće i vlasnika. Trče prema avanturama,
pticama koje lepršaju u grmlju, mišu u travi. U savršeno sigurnom
svijetu sigurno bi se vratili kući kad se umore i ogladne i nekoliko ih
je sretnih PPNG vlasnika, koji su prijavili svoje odbjegle pse, našlo
kako leže na trijemu kad su se vratili kući. Najbolji način za hvatanje
PPNG (ili bilo koju od drugih neovisnih pasmina, poput basenčija, shiba
inua i terijera) je imati mamac, kao što je stara bijela čarapa ili
kava bijela krpa svezana na kraj užeta, kako biste ih namamili nazad na
igru; ili se srušiti na zemlju i proizvoditi čudne zvukove dok ih
znatiželja ne privuče dovoljno blizu, da ih uhvatite mirno i sigurno.
Toliko
su brzi i okretni da nema šanse da ih uhvatite, osim ako ih namamite u
malo zatvoreno područje, pa je trka za slobodnim PPNG ili divlje
posezanje za njim, najgora moguća stvar koju možete napraviti.
Na taj način samo nauče da su brži od ljudi. Uhvati me ako možeš je PPNG omiljena igra.

Da
bi postali prihvatljivi kućni ljubimci, većina PPNG zahtijeva neki
trening. Zbog svoje prirodne radoznalosti i aktivnog istraživačkog
ponašanja, netrenirani bi PPNG mogli poput majmuna biti vrlo
destruktivni, ako ih ostavite kući bez nadzora duže vremena.

Bez
obzira na to, uče vrlo brzo što trebaju ostaviti na miru ako im to
zabranite, obično će uvažavati vlasnikova ograničenja. Zbog svoje
osjetljjive prirode PPNG reagira negativno na fizičko kažnjavanje, što
može usporiti process učenja. Dio njihovog šarma je visoka
inteligencija i nezavisna priroda i od njih ne treba očekivati da
izvršavaju naredbe poslušnosti kao "ostani", poput pasmina koje su
posebno odabrane zbog svoje sposobnosti da surađuju s naporima čovjeka.
U divljini je život pojedinog PPNG ovisio o njegovoj sposobnosti
donošenja vlastitih odluka.

Nisu razvili emocionalnu ovisnost o
čovjeku koja bi stvorila želju da rade za njega, iako razvijaju vrlo
snažnu povezanost sa članovima svog ljudskog čopora i postaju
uznemireni ako se od njih odvoje. Poput mačke i drugih životinja koje
sui dalje bliske svom divljem načinu ponašanja, bit će vam divan
prijatelj i suputnik, ali nikad roblje.

PPNG očito jako uživaju u kontaktu s ljudima.
Kad
su dobro socijalizirani, vrlo su privrženi ljudima koje poznaju, uvijek
spremni obasuti svog ljudskog prijatelja serijom poljubaca.
Imaju
izvanrednu sposobnost da potpuno opuste tijelo poput poluprazne krpene
lutke, kad ih drži i mazi netko kome vjeruju. Međutim, osim ako zaspu u
vašem naručju - što se često događa kad su u sigurnom okružju i ništa
uzbudljvije ne privlači im pažnju) - ove "ljubavne seanse" obično traju
samo par minuta, prije nego što ponovno žele ići igrati se ili
istraživati. Jedini problem sa dobro socijaliziranim PPNG i gostima je,
kako h držati podalje od njihovog krila. Zbog svog naslijeđa prirodnog
opreza, odrasli PPNG koji nisu bili dobro socijalizirani kao štenc i
često su vrlo oprezni prema strancima i potrebno im je dati priliku da
naprave prve korake. Nisu agresivni i nikad ne napadaju.

Osim
ako ste ih trenirali da prihvate vođenje od stranaca, prva reakcija
PPNG na stranca koji iznenada poseže za njima je, da se odmaknu od
njega i pobjegnu na sigurnu udaljenost, a zatim se
okrenu i oprezno
počnu približavati, promatrajući tu osobu. Ako osoba stane mirno i tiho
priča, čak će i loše socijalizirani PPNG prići i dozvoliti da ga pomaze
po glavi a zatim, ako ga ništa ponovno ne uplaši i po ostatku tijela.
Poput mnogih divljih i udomaćenih pasa, jedino kada će PPNG pokušati
ugristi je kad osjeća potrebu braniti se od onog što vide kao agresiju
prema njima, kao što je situacija kad stranac poseže za njim i na silu
ga drži.

Bolesti:

PPNG nemaju poznatih pasminskih ili
genetski nasljednih bolesti. Vrlo su otporni i prilagodljivi na bilo
koju klimu, ako imaju odgovarajuće sklonište. Dobro napreduju na bilo
kojoj suhoj psećoj hrani ili konzervama i ne zahtijevaju nikakve
specijalne dodatke. Mnogo amatera koji su držali PPNG napravili su
grešku, te su ih hranili s puno mesa, posebice crvenog mesa i dijelova
piletine i psi
su počeli patiti zbog te neuravnotežene prehrane.

Zanimljivosti:

Američki
je Kennel Club priznao PPNG za natjecanja i obedience show, te su ih
počeli registrirati u siječnju 1996. godine. Cijene PPNG variraju
zavisno od uzgajivača, no prosječno se kreću od 500 USD za primjerke
koji ne idu dalje u rasplod, do 1000 USD za izložbene i rasplodne
primjerke. Svaki PPNG trebao bi imati rodovnicu koja navodi ISIS
(Međunarodni sustav informacija o vrstama),
a koji se inače koristi
u zoološkim vrtovima; zatim registracijski broj američkog kennel kluba
i pordajni račun na kojem je navedeno ime uzgajivača, datum rođenja
psa, imena i brojevi oca i majke, kao i bilo koje dodatne stavke, poput
zdravstvene garancije ili dogovora o sterilizaciji.

Kvalificiranim
osobama, koje se imaju namjeru uključiti u istraživanje o njihovom
ponašanju, genetici i slično, dozvoljeno je usvajanje određenog broja
PPNG uz minimalne troškove.